# Metode transfernih cijena: kako se bira OECD metoda

> Pet metoda, jedno pitanje: koja najpouzdanije pokazuje da je cijena između povezanih lica tržišna. Izbor zavisi od transakcije, funkcija i dostupnih podataka, ne od navike.

Izvor: https://transferne-cijene.me/metode-transfernih-cijena  
Autor: tim firme Schule d.o.o. Podgorica  
Ažurirano: 1. novembra 2026.

## Ukratko

- OECD smjernice poznaju pet metoda transfernih cijena: tri tradicionalne (CUP, RPM, CPM) i dvije transakcione metode dobiti (TNMM, PSM).
- Bira se najprikladnija metoda za konkretnu transakciju, na osnovu funkcionalne analize i dostupnih uporedivih podataka; kada su podjednako pouzdane, prednost ima CUP.
- TNMM se u praksi koristi veoma često, uz benchmark analizu; crnogorsko Uputstvo (Sl. list CG 121/2022, čl. 10) traži da dokumentacija sadrži izbor metode.

## Kako se bira metoda

OECD smjernice traže izbor najprikladnije metode za konkretan slučaj. Polazi se od funkcionalne analize: ko obavlja ključne funkcije, ko snosi rizike i ko posjeduje imovinu. Zatim se provjerava koji pouzdani uporedivi podaci postoje.

Tradicionalne transakcione metode (CUP, RPM, CPM) porede cijene ili bruto marže, a transakcione metode dobiti rade sa dobiti: TNMM poredi neto dobit, a PSM dijeli zajedničku dobit. Kada su dvije metode podjednako pouzdane, prednost ima tradicionalna, a među njima CUP.

Crnogorsko Uputstvo o transfernim cijenama (Sl. list CG 121/2022, čl. 10) traži da dokumentacija sadrži izbor metode.

## Uporediva nekontrolisana cijena (CUP)

Poredi cijenu iz transakcije sa povezanim licem sa cijenom iste ili veoma slične robe ili usluge između nezavisnih strana, pod uporedivim uslovima.

- Kada: berzanska roba, kamate na zajmove, licence za koje postoje uporedivi ugovori.
- Interni CUP: ista firma prodaje isti proizvod i nezavisnom kupcu.
- Slabost: i male razlike u proizvodu, količini ili uslovima plaćanja narušavaju uporedivost.

## Metoda preprodajne cijene (RPM)

Polazi od cijene po kojoj distributer preprodaje robu nezavisnom kupcu i umanjuje je za tržišnu bruto maržu.

- Kada: distributer kupuje od povezanog lica i preprodaje bez značajne dorade.
- Testirana veličina: bruto marža distributera.
- Slabost: traži uporedive podatke o bruto marži, koji se u javnim izvještajima različito iskazuju.

## Metoda troška uvećanog za maržu (CPM)

Na troškove proizvodnje ili pružanja usluge dodaje se tržišna bruto marža (mark-up).

- Kada: proizvodnja po ugovoru, usluge unutar grupe, polugotovi proizvodi.
- Testirana veličina: bruto mark-up na troškove.
- Slabost: zavisi od toga da li uporedive firme troškove obuhvataju na isti način.

## Metoda transakcione neto marže (TNMM)

Poredi neto dobit testirane strane, u odnosu na odgovarajuću osnovu (troškove, prihod ili imovinu), sa neto dobiti uporedivih nezavisnih kompanija. U praksi se koristi veoma često, jer se oslanja na javno dostupne finansijske podatke uporedivih kompanija.

- Pokazatelji: operativna marža, neto mark-up na ukupne troškove, Berry ratio, prinos na imovinu.
- Testirana strana: ona sa jednostavnijim funkcijama, npr. distributer, proizvođač po ugovoru ili pružalac usluga.
- Slabost: na neto dobit utiču i faktori koji nemaju veze sa transfernim cijenama.

## Metoda podjele dobiti (PSM)

Ukupna dobit iz povezanih transakcija dijeli se između strana prema njihovom doprinosu, npr. prema funkcijama, imovini ili nematerijalnoj imovini koju unose.

- Kada: obje strane daju jedinstven i vrijedan doprinos ili su poslovi visoko integrisani.
- Varijante: analiza doprinosa i rezidualna podjela dobiti.
- Slabost: traži pouzdane podatke o dobiti obje strane i branjiv ključ podjele.

## Kako to izgleda u dokumentaciji

Izbor metode je obrazložen korak, a ne rubrika u obrascu. U studiji ga dokumentujemo ovim redom:

1. Funkcionalna analiza i karakterizacija strana u transakciji.
2. Pregled svih pet metoda i obrazloženje zašto je izabrana jedna.
3. Izbor testirane strane i pokazatelja dobiti.
4. Benchmark analiza i interkvartilni raspon.
5. Zaključak i, ako je rezultat van raspona, prijedlog korekcije.

## Česta pitanja

### Koja se metoda transfernih cijena najviše koristi?

TNMM se u praksi koristi veoma često, jer se oslanja na javno dostupne finansijske podatke uporedivih kompanija. Ipak, metoda se bira prema konkretnoj transakciji, a ne prema učestalosti.

### Da li za svaku transakciju treba druga metoda?

Ne nužno. Slične transakcije mogu se analizirati zajedno ako to ne narušava uporedivost; za suštinski različite transakcije, npr. prodaju robe i zajam, obično se koriste različite metode.

### Može li se koristiti metoda koja nije među pet OECD metoda?

OECD smjernice to dozvoljavaju ako druga metoda pouzdanije pokazuje tržišni ishod, ali tada treba posebno obrazložiti zašto nijedna od pet ne odgovara.

## Povezane teme

- [Benchmark analiza](https://transferne-cijene.me/benchmark-analiza-transferne-cijene.md)
- [Studija transfernih cijena](https://transferne-cijene.me/studija-transferne-cijene-crna-gora.md)
- [Intercompany zajmovi](https://transferne-cijene.me/transferne-cijene-medjukompanijski-zajmovi.md)
- [Pojmovnik](https://transferne-cijene.me/pojmovnik-transfernih-cijena)

## Pravni okvir i izvori

- [OECD Transfer Pricing Guidelines (2022)](https://doi.org/10.1787/0e655865-en)
- [Uputstvo o bližem načinu utvrđivanja transfernih cijena transakcija, Sl. list CG 121/2022](https://www.sluzbenilist.me/propisi/333750)